Zaglavlje

Crveni vetar – erizipel

Crveni vetar – erizipel

Crveni vetar ili erizipel je zarazna akutna bolest kože uzrokovana bakterijama koje dolaze iz poznate Streptococcus porodice bakterija, poznate po tome što uzrokuju niz neugodnih posledica s kojima se kasnije moramo nositi. To su bakterije koje ulaze u kožu preko ozleđenih delova, a uglavnom se događa na području noge ili glave. Bolest se uglavnom manifestuje naglim i crvenim oticanjem uz simptome opšte infekcije.

Bolest će lakše dobiti osobe s hroničnim bolestima jetre, bubrega, varikoznim venama, alkoholičari, dijabetičari i bolesnici s tumorima, te s poremećenom cirkulacijom limfe (opekotine, hirurški zahvati, frakture …). Komplikacije erizipela mogu biti, kao i kod drugih streptokoknih infekcija, lokalne i opšte. Opšte komplikacije su streptokokna sepsa i intersticijski nefritis. Erizipel se obično prenosi kapljičnim putem, a inkubacija (vreme od ulaska bakterije do pojave znakova bolesti) traje od nekoliko časova do nekoliko dana. Pre uvođenja penicilina u terapiju erizipela, najopasnija komplikacija erizipela lica bio je gnojni meningitis.

Prevencija

crveni-vetar-erizipelMere prevencije usmerene su na pravovremenu lečenje osoba s drugim streptokoknim bolestima. Gljivične infekcije kože, mogu biti ulazno mesto infekcije. Mere dezinfekcije treba provesti u slučaju da postoji sumnja na pojavu erizipela. U slučaju epidemije u školama, dečjim vrtićima, zatvorenim i poluzatvorenim ustanovama, treba iz opreza dati lekove svima koji su bili u kontaktu s bolesnikom.

Simptomi

Bolest uvek počinje naglo, drhtavicom kojeg prati veliki skok temperature uz malaksalost, mučninu, povraćanje i bol na mestu na kome će se kasnije pojaviti erizipel. Nakon nekoliko časova opšti simptomi se povlače i pojavljuje se jasno ograničeni otok koji se brzo širi (zbog te osobine je dobio ime “crveni vetar”). Otok je jasno crvene boje, elastične konzistencije, topao, neosetljiv, ili umereno osetljiv na palpaciju, ograničen od okolne zdrave kože. Površina je sjajna, glatka, izbrisanog crteža (narandžina kora). Regionalni limfni čvorovi su uvećani, bolni, meke konzistencije, najčešća lokalizacija erizipela su potkolenice, lice, trup i ruke.

Lečenje

Crveni vetar, zvan i napretak, požarac, poganac ili vrbanac leči se ovako:

Kod ove bolesti treba bolesniku prva 3–4 dana po nekoliko puta dnevno, a kasnije jedanput dnevno stavljati dobro tople obloge s odvarom od trine, previje se suvim i toplim. 3–4 kašike trine prelije se kipućom vodom i kuva poklopljeno poistiha 20–30 minuta. Prva 3–4 dana kasnije sedmično dva puta uz te obloge svaku veče treba uzeti dobro toplu kupku za noge do kolena u odvaru od trina. Odmah iza vruće kupke uzme se hladna kupka jednu minutu, do polovine listova i pokreću se noge kao da se gazi po vodi. Oko vrata stavi se hladan oblog s pola sirćeta i pola vode, suvim i toplim se previje i svako pola sata menja. Telo treba 3–4 puta dnevno isprva mlakim sirćetom i vodom oprati, a kada se telo privikne na pranje, hladnim. Lice se umije dnevno 3–4 puta svežim nekuvanim mlekom, a nakon toga stavlja se sveže lišće od podbijela, a naličje namaže ili svinjskom ili guščjom masti.

cuvarkucaKada nema podbijela (Tussilago Farfara), uzme se čuvarkuće (Sempervivum tectorum) ili mišjakinje trave zvane i crijevac (Stellaris medio). Iz jedne ili druge iscedi se sok, pa koliko kašika ima soka, toliko se kašika pridoda čistog 40–50% alkohola i tom se smesom lice 3–4 puta dnevno namaže. Preko noći treba stavljati oblog od svežeg kravljeg sira. Sir se prst debelo razmaže po lanenoj krpi, koja se tako izreže da na očima i ustima ima otvor da bolesniku ne smeta. Tri puta dnevno treba uzeti po jednu kašiku čistog maslinovog ulja.

Za žeđ svako pola sata do jedan sat uzima se gutljaj limunade, još bolje hladan čaj od 30 g korena od gaveza (Sumphytum officinale) na jednu litru vode 30 minuta kuvati. Uzima se tri puta dnevno po šolja dobro toplog čaja od 50 g mladog lišća i cveta od maline (Rubus Idaeus) na jednu litru vode i 8 kašika meda. Kipućom vodom se prelije i 15 minuta kuva. Bolje je ako se koren gaveza, lišće i cvet maline preko noći potopi, koren kuva 15 minuta, a čaj 7–8 minuta. Na stolicu treba paziti i eventualno klizmom pomagati.

Ako je crveni vetar unutra udario, treba ga izvući van dobro toplim oblozima od trine ili samljevenog semena grahotuše (Trigonella Foenum graecum) zakuvane s trinama, a onda dalje stavljati obloge od mladog sira. Čim se oblog ugreje, treba ga promeniti. Ne može li se dobiti čaja od maline, neka se pije čaj od iđirota (Acorus Calamus) na četvrt litre vode s dve kašike meda. Taj se čaj popije u tri puta.

Za crveni vetar dobar je ovaj lek: Nastruže se donje zelene kore od bazge, (Sambucus nigra) pa se kozjim lojem dobro istuče, zatim u tavi ugreje, namaže prikladna lanena krpa i na lice privije.

Crveni vetar ili poganac leči se i ovim: lice se namaže medom i pospe u prah istucanom pogančevom travom ili tucanim bobicama od te trave. Pogančeva trava zove se još i ljoskavac skrletni, mahunice ili vučja jabučina (Physalis Alkekengi).

Dobar je i ovaj lek: Uzme se soli, čistog katrana, loja, zdravog meda, voska i pogančeve trave, jednaki delovi. To se sve zajedno istopi, time namaže lanena krpica i još mlako na lice previje.

Dobro je lice namazati guščjom ili svinjskom masti, pa dobro posuti brašnom od belog pasulja ili prženim belim jelenom (stipsom, alaunom).

posledice-erizipelaKoji se god lek upotrijebi, kod svakog treba uzimati obloge da se znojenjem i pijenjem čaja odvajaju loši sokovi iz tela i krvi. Inače, znaju ostati loše posledice ili oteknu noge, ili navale kojekakve guke. Stoga je dobro, kada je bolesnik izvan svake pogibelji i temperature, da uzme bilo kakvo sredstvo za pročišćenje želuca i creva.

Povezane vesti